-Piše: Vladimir Ostojić
Poslednjih godina su razne poznate ,,face’’ posjetile Crnu Goru. Uglavnom nijesmo osjetili nikakav boljitak od tih posjeta, a zbog većine smo ispaštali. Neki od njih su to učinili iz najboljih namjera kao što je fenomenalni Nikolas Lindhrst, nekima smo bili samo usputna destinacija, za neke smo bili Makedonija, a nekima najbolje mjesto na svijetu za pranje krvavog novca zemalja iz kojih su došli. Doduše, Šinavatra, Dahlan i ostali bjelosvjetski bjegunci ne bi znali za ovu šaku jada da nijesmo imali vrsnog domaćina na čelu zemlje, koji se uortačio s njima i pružio im maksimalno dobre uslove za širenje „biznisa“.
Mnogi dođoše i odoše, ali najveći utisak ostavile su dvije posjete u avgustu ove godine. Da li je koincidencija ili neko prokletstvo koje prati američke funkcionere – ne znam?! Sigurno je jedino da su se podudarili dolazak potpredsjednika SAD Majka Pensa i „Lucifera“. U približno isto vrijeme po Pensovom slijetanju na aerodrom, Crnu Goru je zahvatio pakleni talas vrućina koga „od milošte“ nazvaše „Lucifer“. Važna faca američke administracije – Pens zadržao se svega dva dana u našoj zemlji. No, „Lucifer“ je ostao mnogo duže i nanio nam žestoke muke. Izgleda da mu je kod nas bilo više nego udobno, osjetio se kao u svojoj kući pa je zatrajao. U „dobre“ namjere i jedne i druge posjete ne sumnjam. Koje nam je jade zadao „Lucifer“ vidjeli smo, ali ostaje da sačekamo i vidimo koliko ćemo štete imati od našeg zapadnog „prijatelja“. Naravno, u štetu uopšte ne ubrajam sredstva iz budžeta koja je proćerdao Sektor za poslove protokola dok je uvježbavao predstavu dočeka na aerodromu. Onolika doza poltronizma sigurno košta đavo i po. Ali, neka košta. Đavola nam ne fali, pa neka ne štede. Pensa je na aerodromu dočekao usplahireni premijer koji se zakopčan do grla sav topio na crvenom tepihu. Još sam u dilemi, da li se preznojavao zbog „Lucifera“, zbog miline koja ga je obuzela dočekujući važnog gosta ili zbog straha da ne dobije ćušku kao što je dobio od Trampa u sred Brisela? Ovu treću opciju možemo odmah isključiti, jer takav mentalni sklop bi s ponosom prihvatio i šamarčinu, samo da Pens ni u jednom momentu ne izrazi sumnju u njegov podanički stav. Dva duga dana je crnogorski režim manifestovao poltronski mentalitet pred američkim gostom. Utrkivali su se ministar vojni i onaj drugi, kome je jedini posao da ponavlja premijerove izlizane fraze po inostranstvu, ko će ostaviti utisak većeg beskičmenjaka. Međutim, sve ih je ostavio u drugom planu pasionirani kolekcionar radijatora iz Duvangrada i prvi ministar u Vladi Crne Gore. Iskakao je s mjesta da zapljeska na svaku Pensovu floskulu ne bi li ga ovaj dobro zapamtio. Doduše, imao je vremena da postane arhišlihtara. Čitav radni vijek proveo je šlihtajući se ajatolahu kod koga je zaradio titulu prvog uha režima.
I dok tako u visokoklimatizovanim salama hotela „Hilton“ (ili bješe „Klinton“?) režim duva u istu tikvu sa Amerom, uz bogatu gozbu na račun građana Crne Gore, napolju „Lucifer“ žari i pali. Kažu da su mu italijanski meteorolozi kumovali imenu, ne sluteći da mu taj naziv najviše pogoduje u Crnoj Gori. Jasno je da crnogorski režim ima pakt sa đavolom, pa su svi pali anđeli dobrodošli u Crnu Goru. Da je kojim slučajem Sveti arhanđel Mihailo odlučio da posjeti našu zemlju ne bi naišao na državno gostoprimstvo. Režim bi tada po ubrzanoj proceduri regrutovao sve kriminalce iz zemlje, navukao im uniforme SAJ-a i organizovao hajku na njega. Aktivirao bi se i „crnogorski talik“, koji ne bi poznao anđela božijeg s ognjenim mačem pa bi ga proglasio džedajem koji je došao da prekine tiraniju njegovog moćnog gospodara Darta Vejdera iz Rastoka. Možda bi od Sinđe još čuo da je Sveti arhanđel Mihailo zaštitnik i slava velikog broja Srba, a da su mu brojni manastiri i crkve posvećeni širom Rusije. I eto odmah muke za anđela koji bi bio proglašen teroristom iz Srbije, s finansijerima iz Moskve. A svi koji ga slave saučesnicima i neprijateljima države.
Odavno je crnogorski režim okrenuo leđa nebeskim silama koje dolaze sa izvora svjetlosti – istoka, i prihvatio ideologiju koja se klanja silama tame na zapadu. Proglasio je i Svetog Savu za okupatora i kao nepoželjnog ga protjerao iz crnogorskih škola. U njima se srpska djeca sad uče da nijesu to što jesu, nego da su neki novi narod i da su im prijatelji svi oni koji su nas kroz vjekove ubijali. Heroje je režim proglasio teroristima, a teroriste braćom i počasnim građanima. Kriminalce je nagradio, a poštene ljude obespravio. Režim je od naroda sve oteo i sebi u džepove strpao. Zato ni sam pali anđeo Lucifer u današnjem Montenegru ne bi imao mnogo posla, jer kasni nekih dvadeset i sedam godina. Da nam je umjesto DPS-a on tada došao na vlast, možda bi iza njega bar nešto preteklo. Ovako mu je samo ostalo da pošalje imenjaka, dočara atmosferu pakla i zapali poneki preživjeli bor na nepristupačnom terenu, nisko rastinje i deponije smeća. Sve ostalo je DPS odavno u pepeo pretvorio.
Nema potrebe da pali anđeo Lucifer lično dođe kod nas pošto postoji neko ko dosledno sprovodi njegove paklene ideje. Toliko dosledno da ga u pojedinim postupcima i prevazilazi. Jedino mu ostaje bojazan što je stekao ozbiljnu konkurenciju u svijetu vječite tame. Ako mu iko može parirati u mračnim naumima, to je crnogorska vlada i rastočki ajatolah.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.